mala djevojcica

mala

24.06.2008.

Djeca cvijeća zla

Mirza D – ucenik 7 razreda – ukrao 2 mobitela (vratio), smanjeno vladanje zbog loseg ponasanja, lose ocjene. Udario nastavnicu fizickog.
Al Kadi (nadimak) – ucenik 7 razreda – prodao komsijin bicikl, zaplijenili mu paket trave, prebacen u drugo odjeljenje zbog loseg vladanja. Ozlijedio druga iz klupe jer mu ovaj nije dao sestar.
Cvrko (nadimak) – 8 razred – psuje na casu, ne sjedi, hiperaktivan, blaza retardacija. Fizicki napao staru komsinicu od koje je trazio pare.
I tako dalje. Ovo je pocetak liste ucenika jedne osnovne skole. Socijalna situacija vrlo teska kod vecine ucenika, negdje pise, na kraju CV- ja da ga tako nazovem koji sam trazila za sve ucenike kako bi imala jasniju sliku grupe. Negdje pise posjeduje mobitel NOKIA neki broj, jako skup. To moze da znaci da su mu roditelji bogati (mozda?!).
Citajuci ove u kratkim crtama opisane sjebane zivote djece, obuze me jeza. Koji je moj zadatak u svemu ovome. Da ih nesto naucim!? Da im kazem kako je sve fucked up?!
Mah, igrat cemo se!
Odabiram najgore od najgorih, njih dvadeset i pet! Djeca na rubu propasti, ili nisu?! Ko ce ga znat!

Pitam se kako cu proc. Sa mnom idu jos dvije djevojke. I dva policajca koji ce pricati s njima o problemu prestupa maloljetnika. Predstavljamo se svi. Malo neobicno - ime plus zivotinja cije ime pocinje sa istim slovom kao i njihovo. Prvo kazem ja svoje i djevojke svoje. Koristimo slatke i ne krvolocne zivotinje. Zatim pocinje prvi djecak s lijeva: „Samir – SMRAD“! Smijeh svi u glas! Cuje se iz mase: „Picka ti materina kakva ti je to zivotinja? Pa i jesi smrad, hahaha, kretenko kupas li se???!!!“ Samir odgovara: „Koji kurac mi se obracas hoces da te unakazim!?“

Kolegica se ubacuje u ovaj krasni razgovor i blagim glasom govori „Ajmo malo tise, zar nije pravilo dok jedno prica ostali slusaju?“ Cujem je ja i niko vise. Javlja se cika policajac: „Ko ne bude slusao morat ce na cas, a imate kontrolni iz hemije, zar ne?“ Tisina! Nastavljamo: Asmir – anakonda, Nermin - nosorog, Branko – bik, cuje se iz mase „Nisi ti bik, ti si bivo!“ Smijeh! Branko poluglasno „nabijem te na kurac!“

Dobro upoznali smo se! Krasno imamo zmije, volove, krokodile, nilske konje i ostale zanimljive zivotinje i jednog dinosaura! Pricat cemo malo o pravima djeteta.
Zato sto sam dijete imam pravo na sexualni odnos, pravo koje dolazi prije toga je pravo na drkanje. To su nasa osnovna prava. Pokusavam objasnit sta su prava, sta zelje, odgovornosti, potrebe. Dobijem odgovor na to: „Hej teta, jebo te, imas dobre sise, ja bi te sad naguzio! Jel znas da ja dobro guzim?! Imam i pravo i zelju i potrebu da jebem napisi to kad ti kazem!“

Jezim se, pokusavam prikrit iznenadjenje i nelagodu izazvanu ovom recenicom. Neki glupi strah se pojavio u meni i poceo se pretvarati u lagani bijes. Ne bijes prema njima nego bijes koji ne mogu opisati, zelja da nadjem krivca za ovakvo ponasanje jednog djeteta. Opravdavam ga, nije on kriv, krivi smo mi! Krivi su svi! Kriva sam ja, kriv je sistem... kriv je... kriv je...
Kazem kolegici da napise na papiru to sto je rekao. Kazem da smo mi tu da ucimo jedni od drugih i da mi je drago da mi je to razjasnio. Nastavljamo dalje. Izgubila sam snagu da se borim. Osjecam da gubim snagu da se borim za bilo sta.

Zidove oko mene, kao nekakvom pokretnom scenom, smijenise hladni i prljavi zidovi celije...i ja se u mislima nadjoh u celiji sa njima, onako zajedno kao u ucionici, samo sada mnogo gore. Ja vise ne pokusavam da ispravim stvari nego nego ih prihvatam sa nekakvim cudnim gorkim osmijehom na licu koji govori zasluzili su ovo, nisu me hteli slusati. Jedan si bode iglu u venu, drugi ljulja i ponavlja neku recenicu koju ne mogu da razumijem osim jezive rijeci koja predstavlja kraj: ubij. Onaj koji mi je rakao da imam dobre sise sad sjedi i drka na fotografiju neke zene, koju ce sigurno silovati po izlasku odavde. Nece mu biti prvi put. Sada uziva u tome ceka presude, sjedi ovdje, izlazi i ponovo isto radi. Zvijeri su odrasle bas kako sam i mislila.

U jednom momentu prilazi mi djecak i oslovljava me sa teta. Onako djecije blago, ne gleda me u oci. Kao da mu je neprijatno zbog ponasanja njegovog druga. „Teta, on nema mamu i tatu, nemam ih ni ja. Obojica zivimo sa sestrama...tesko je. Vi i ostale djevojke ste dobre prema nama...“, hvala Boze, mislim u sebi, ima jos nade.
Ustanem sa stolice zahvalim mu se i pokusavam uvesti red. Idemo igrati igru... prihvatila sam da ce bojkotovati sve do kraja, ali isto tako znam i da ce ih dio sve zavrsiti.
Zavrsavamo citavu dramu igricom koju je jedan od ucesnika nazvao jebena igrica ispiranja mozga. Ja sam mu i to dozvolila. Potreba da sve izvrijedjaju i popljuju je jaca od svega ostalog, cak i od moje zelje da ovo sto sam ja pripremila za njih prihvate.

Slomljena se vracam na posao i neprestano mi zuji u glavi sva dreka, vriska, galama, psovke, prijetnje. Sve ono sto sam za nekoliko sati cula, vidjela i osjetila. Osjecam da ne pripadan nigdje. Ovoj kancelariji ciji zidovi cuvaju od zla stvarnog svijeta i osjecaja neuspjeha. Tu je sve savrseno, tu se ne bavis stvarima koje te bole. Ovdje radis ono sto volis, pripremas i stvaras ono sto volis i sve je tako savrseno. Pokusaji da razgovaram s nekim o tome u organizaciji propali su prije nego sam uspjela izgovoriti bilo sta! „Zivot je takav, a ti si suvise mlada i energicna. Tvoja zelja da sve ispravis ce splasnuti, znas!“ To su komentari mojih kolega na sve sto ja kazem nakon ovakvih dana.

Trgnuo me odsjaj svjetlosti na staklu mojih naocara i probudio iz ove more! Sunce je ponovo izaslo, oblaci se razisli, zidovi poprimili stvarni oblik.
Ne nece oni biti takvi. Nisu to zvijeri, to su djeca koja ce odrasti u zdrave i normalne ljude! Za 15 godina ovako ce da izgleda njihov dosje:
- Mirza D. – uspjesni nastavnik tjelesnog, ozenjen. Svoje ponasanje kao djecaka spominje kao anegdotu, ali i kao nesto sto ga je naucilo pameti! Pomaze djeci kojoj je pomoc potrebna, bas kao sto je bila i njemu kada je bio njihovih godina.
- Al Kadi – radi u fabrici, marljiv je kolege ga vole! Cesto ga spominju u fabrici, brine se o svemu. Pazi na svoj posao i pokusava drzati porodicu na okupu.
- Cvrko – ne voli da ga tako zovu vise. Kaze da mu je to nesto sto ga podsjeca na ruznu proslost. Sada radi u svojoj radionici, postao je mehanicar, cesto popravlja djeci bicikla. Njegov sin je krenuo u skolu.
- Samir – uspjesan covjek, fakultetski obrazovan. Radi u centru za odvikavanje od ovisnosti.

Isuvise bajkovito, a zivot ne moze biti bajka... ili moze? Mozda su ova djeca zasluzila da im se licni horor pretvori u bajku!
Mozda zivotinje u njima,koje smo pokusali da izbacimo iz njih kroz igru predstavljanja, ne moraju biti krvolocne zvijeri vec ce mirno pasti zelenim pasnjacima zivota koji moze biti bajkovito normalan.

mala djevojcica
<< 06/2008 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930

nesto malo o meni...

Tkanje jedne čežnje
Maloj Djevojčici

Mislio sam dugo u poznome satu
Astralno mekom za pregrubo vrijeme
Lijepom lijepo kao zlatom zlatu
Akrostih sricati i skidati breme

Dosadnih tereta dosadnoga časa.
Još siguran nisam da će taj dar biti
Evo, danas primljen ko znak dobrog glasa...
Volio bih smjeti one krasne niti

Opuštene kose češljati prstima...
Ja to samo sanjam, ona ne zna ko sam,
Čemu se još nadam i čemu sve stremim.

Ima tome dugo kako se nadima
Cijeli moj svijet da ga za nju nosam.
A ona daleko da je u san spremim...

Hvala ti Mori počivao u miru!!!

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
21899

Powered by Blogger.ba