mala djevojcica

mala

12.09.2008.

Ljudi su kao jezevi, moras sacuvati pristojnu distancu ako neces da te ubode onaj do tebe

Danas mi je moja drugarica za koju znam da silno zeli da ja napisem post poslala ovu „krilaticu“ :D

 

I evo odlucih da kazem koju na ovo...

 

Ljudi su kao jezevi i jesu. Ako iko ima pravo da to kaze onda sam to ja. I mrzim sto moram to spomenuti...

 

Ja sam se godinama ucila prvo da vjerujem da ovaj citat nije tacan i povjerovala sam. Bilo mi je lijepo moram priznat. Nema stezanja, razmisljanja da li ovako ili onako, nego jednostavno pustis da te emocije vode. Eh onda te iz vedra neba ubode jedna ili vise iglica onoga ko je do tebe, pa te srusi, i da ove iglice su i otrovne. Onako te uniste i fizicki i psihicki. Za ovo fizicki hvala im, ne znam kako bih skinula onaj visak kilograma da ne bi eto tih jezeva, ali ova druga strana je malo drugacija... Ono godine prolaze a ja i dalje sjedim sama i ne pustam nikog u svoj krug od sto metara koji sam napravila jer sav trud koji sam davala da ljudima pocnem vjerovat je bio uzalud... kazu dok nekima ne smrkne, drugima ne svane, eto i to je jedna od poslovica kojemi zaista idu na zivce, ali su tacne. Samo tu trebamo pazit koliko ce nekome da smrkne kada vama svane... jer opet nakon svitanja dodje dan i odmah iza noc i naredni suton i mrak...

 

Cesto sjedim u tisini svoje kuce i cujem eho onoga sto sam nekad, sto smo, nekad bili. I molim se za strpljenje i milost da pustim ljudima da mi pridju, da onima koji zele biti sretni uz mene to dozvolim. I uglavnom se molim da nekome ne ucinim zivot jadnim zbog onoga sto ja zelim. To je najtezi dio, pustiti se, pustiti proslost tamo gdje joj je mjesto i ne postati jos jedan jez, ili bar biti jedan manji cije bodlje nisu suvise otrovne.

 

mala djevojcica
<< 09/2008 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930

nesto malo o meni...

Tkanje jedne čežnje
Maloj Djevojčici

Mislio sam dugo u poznome satu
Astralno mekom za pregrubo vrijeme
Lijepom lijepo kao zlatom zlatu
Akrostih sricati i skidati breme

Dosadnih tereta dosadnoga časa.
Još siguran nisam da će taj dar biti
Evo, danas primljen ko znak dobrog glasa...
Volio bih smjeti one krasne niti

Opuštene kose češljati prstima...
Ja to samo sanjam, ona ne zna ko sam,
Čemu se još nadam i čemu sve stremim.

Ima tome dugo kako se nadima
Cijeli moj svijet da ga za nju nosam.
A ona daleko da je u san spremim...

Hvala ti Mori počivao u miru!!!

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
21898

Powered by Blogger.ba