mala djevojcica

mala

17.03.2009.

And here we go again

Čovjek uvijek u životu treba novi početak, vrijeme da svede račune i poče iznova. I evo ja trebam novi početak... Ne samo bloga nego sebe same... Polako se uvlacim u skoljku zivota i ne pokusavam se izvuci iz nje.. Necu to. Hocu da krenem ispočetka, jesnostavno sve pustim i sve zaboravim i krenem. To bi bilo lijepo, pa cu poceti sa blogom. Ko zna mozda ovo bude ne pocetak, ali vracanje na pocetak... Vracanje svemu onome sto smo kad smo bili pravi blogeri, koji su pisali bez pritiska, koji su pisali jer su htjeli neko da ih kroz to vidi i upozna i koji su sjedili danima i danima za kompjuterom i cekali neciji novi post. Cekali svoju inspiraciju za novu pricu, novi dobar citat, novu pjesmi i novu mudrost. Zelim biti cura koja ne cita necije statuse nego necije osjecaje kroz slova, rijeci i recenice i na sve to ima sta da kaze. Cijela ova prica u posljednjih par dana me poprilicno rastuzila jer se sjecam da tada nisam bila usamljena, nisam ni malo. Sada jesam! Sada sjedim sam aza ovim kompjuterom tada sam imala osjecaj da dok tipkam gleda me puno dragih ljudi i osjeca ono sto ja osjecam... Zapravo mislim da to samo blog moze dati... Nikakav facebook i nikakve lazne kopije takvog necega... Ali takve stranice bice tema mog narednog posta... Eto ga zadatak Pitam se da li je to moguce. Da li se stvari vracaju na pocetak ili je potrebno traziti nesto novo... I da li nesto novo postoji? Da li smo mi zaista samo blogeri? Ili smo i to zaboravili biti? 'Ajde da vidimo... Sretan nam ko zna koji povratak na blog...

mala djevojcica
<< 03/2009 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

nesto malo o meni...

Tkanje jedne čežnje
Maloj Djevojčici

Mislio sam dugo u poznome satu
Astralno mekom za pregrubo vrijeme
Lijepom lijepo kao zlatom zlatu
Akrostih sricati i skidati breme

Dosadnih tereta dosadnoga časa.
Još siguran nisam da će taj dar biti
Evo, danas primljen ko znak dobrog glasa...
Volio bih smjeti one krasne niti

Opuštene kose češljati prstima...
Ja to samo sanjam, ona ne zna ko sam,
Čemu se još nadam i čemu sve stremim.

Ima tome dugo kako se nadima
Cijeli moj svijet da ga za nju nosam.
A ona daleko da je u san spremim...

Hvala ti Mori počivao u miru!!!

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
21766

Powered by Blogger.ba