mala djevojcica

mala

05.07.2009.

Potpuno sam zaboravila kako je ovo dobar osjecaj... prosto sam uzivala dok sam tipkala... Mozda se i vratim na ovu jednostavnu stvar koja pricinjava zadovoljstvo

Love is in the air!...

Ljubav je čudna stvar :)  ponekad toliko podcjenjena jer svi pricaju o njoj, svi misle da znaju sta je to, svi se ponasaju kao da je tek tako nesto obicno, da svako dozivljava i prezivljava ljubav... Ja ne mislim da je to tako. Smatram da jos uvijek ne znam u potpunosti sta znaci i gdje je njen vrhunac... Mislim da volim povrsinski i da sebi jos nisam dozvolila tako nesto. Vjerovatno zbog velike sebicnosti, jer kad sve sastavim i shvatim sta moja povrsinska ljubav cini onda mogu pretpostavit sta ce mi tek donijet ona prava, istinska i duboka. Ikao ce donijet potpuno zadovoljstvo ja znam da moja priroda nece nikad dopustit strahu da iscezne. On je jednostavno dio mene. Moj odbrambeni mehanizam i sto se ljubav povecava, povecava se i moj strah. Eh sad sve ovo govorim o ljubavi prema muskarcu, onome za kojim svi ceznemo i ako mene pitate svi se zadovoljimo onim koji nam bude najprihvatljiviji.

Toliko dugo nisam nesto pisala da mi se sad misli vrte i pokusavaju se grupisati, prva prica, druga prica, treca prica. Mislim da ce biti bezuspjesno... jednostavno cu se prebacivati s teme na temu i pokusat od svega napravit smisao i na kraju ispunit zadatak koji me muci vec duze vrijeme... 7up.

Dakle ljubav, to je bila tema... prije nekog vremena sam gledala ljude oko sebe, meni jako bliske kako donose odluke vazne u zivozu, one konacne, one koje odredjuju zivotni pravac. Tad sam shvatili da ljudi prave kompromise sami sa sobom, da se sa sobom dogovaraju u kojoj mjeri odabrani ispunjava uslove samo jediniki koja odlucuje poznate... i pitam se koliko puta napravimo gresku u toj odluci, to su moji strahovi, moja kocnica normalnim tokovima zivota. Moj strah ne dozvoljava testiranje, on blokira sve... auto-blok mozemo to tako nazvati. Predugo sam valjda gledala kako se pogresne odluke kao bumerang vracaju i raznose nas... kako ostavljaju samo jedan trag na nama koji se mnozi sa svim drugim tragovima pogresnih odluka... moje oko je danas postalo istrazivac, ono ne gleda ljude obicno nego trazi tragove pogresnih odluka. Pogresne odluke poput one kad si pred Bogom i pred ljudima pristao zivot provesti sa osobom koja se djelimično uklapa u tvoj davno napravljeni odabir.  U jednom momentu valjda shvatis da ti sat otkucava i da ti zivot izmice i onda pozuris za zivotom i odlucis se za kompromisno rjesenje, ono zbog kojeg ce svi bit zadovoljni, neki i sretni, ali ti neces nikad bit upotpunosti, jer uvijek ces znat da tamo negdje postoji ON/ONA. Trcenje pred rudu rekla bih.

Postoje i oni ljudi koji nemaju odabir nego cekaju da klikne, cekaju da vide da li ce naici osoba s kojom ce zivot biti jednostavan, koji ce kliziti, gdje ce sve biti skladno i glatko...

A postoje oni koji stoje izmedju nadajuci se ili jednom ili drugom... i na kraju ce uzeti kompromisno rjesenje...

Za mene je sve to misaona imenica. Nisam spremna ni nasta od toga... nisam cak spremna ni pomisliti na to sve... jer ako pomislim moj strah pocne da me gusi a moja podsvjest izlazi na povrsinu i kaze – previse pogresnih koraka, previse propalih pokusaja, previse propustenih prilika i to je na kraju opet jedno sigurno ne. Ne idi dalje tim pravcem, ne dopustaj si rusenje zidova. Ne dopusti da neko nadje put.

Iako sam sigurna da ce jednom dok budem kupovala cigare na kiosku, ili cekala da neljubazna gospodja u slasticarnoj sladoled od cokolade stavi u kornet i pruzi mi, dok budem ispijala dugu dosadnu kafu nedeljom popodne u jos dosadnijem kaficu, dok budem pjesacila do posla ili se vracala – neki zablistat predamnom i bit taj, onaj PRAVI.

Kod mene nema kompromisa... strpljenje je vrlina. To je ono sto ste vi imali dok ste cekali moju inspiraciju, nadam se da vas nisam razocarala...

 

P.S. Mali V nadam se da je rijec auto propisno iskoristena :)

mala djevojcica
<< 07/2009 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

nesto malo o meni...

Tkanje jedne čežnje
Maloj Djevojčici

Mislio sam dugo u poznome satu
Astralno mekom za pregrubo vrijeme
Lijepom lijepo kao zlatom zlatu
Akrostih sricati i skidati breme

Dosadnih tereta dosadnoga časa.
Još siguran nisam da će taj dar biti
Evo, danas primljen ko znak dobrog glasa...
Volio bih smjeti one krasne niti

Opuštene kose češljati prstima...
Ja to samo sanjam, ona ne zna ko sam,
Čemu se još nadam i čemu sve stremim.

Ima tome dugo kako se nadima
Cijeli moj svijet da ga za nju nosam.
A ona daleko da je u san spremim...

Hvala ti Mori počivao u miru!!!

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
21899

Powered by Blogger.ba