mala djevojcica

mala

20.09.2011.

Jesen stize dunjo moja

Vec se vidim depresivnu i sivu. Jesen u mom gradu nije nesto sto treba da se pamti niti u cemu se uziva.

Znate one dane kad vam samo na pamet padaju tuzne pjesme i kad mislite ujutro da uopste nije svanulo i popodne znate da nece zapravo ni svanuti, jer sivi oblaci su vam se spustili iza vrata i sad ih na ledjima nosite. Eto takva sam ja danas, tako sam jutros ustala, tako se osjecam. Fuj!

Na pameti su mi one partizanske tuzne pjesme tipa „Na cesti mrtva Marija mamina kcerka jednia“ koja pjeva o celicnoj ptici koja je ubila. Uzas boziji.

Ali ima jedna stvar koju su me na silnim seminarima ucili i evo sad cu pokusat da opisem to. Uvijek kazu nadji Happy place svoj.

probaj da zamislis mjesto gdje se ti najbolje osjecas i gdje si uvijek sretan kad odes, zamisli i osobe s kojima volis biti.

Ja sam se uvijek zezala da ja vidim neke eroticne slike i da to bas i nije zdravo da radim. Ali obecavam ovaj put bez etotike:

Dakle, prije par godina sam bila na divnom godisnjem odmoru kojeg se uvijek rado sjetim. Znam da sam uzivala na terasi piti kafu. Gazdarica kod koje smo drugarica i ja bile imala je neko pice koje nam je poklonila cim smo dosle. Neki slatki alkohol kojeg nisam obozavala, ali je uz sladoled odlicno islo, alkohol vatru u grlu palio, a ovaj drugi je gasio. Nisam ljubitelj ni jednog, ali ne biste vjerovali kako u nekim trenutcima i ono sto ne volite godi, jer prosto sve godi. I tako svaki dan, lepeza, cigara, kafa, tiha muzika i nimalo price. Svaka je sebi cutala i uzivala. Ona u nekoj svojoj muzici koju je slusala, jer ne dijelimo istu strast za baladama.

Zaista sam znala satima tako sjedit i prosto nista ne radit, sanjati san na javi, biti u svom svjetu slusajuci sum vode, dobru muziku i otkucaj svog srca.

Eto upravo je to happy place u mom zivotu i danas tamo boravim... dovidjenja dragi grade sivi i svi vi u njemu. Otisla sam...

Jesen meni ne moze nista. Eto ne dam se zainat!

08.09.2011.

Blog ne blogujem ali IMDb bolujem

Tamo amo, s dvojke na četvorku, varkaš se, a djetinjstvo mine prevari te neka rjecice i odnese cetiri godine. I kad sve to prodje dodju, kazu, bolji dani, ali i oni prodju. Ali sve to nije ni toliko bitno koliko svaki periodu u zivotu ima svoju temu. Recimo blog tema je kod mene bila aktuelna godinama.

Ono sve je ok, zamlja se okrece, ali i  pored te  okrugle kolotecine imas taj neki drugi svijet i zabavljas se. I danas bi ja da imam tako nesto, ali ovaj periodu je nama svima u znaku facebooka, lajkovanja, komanja i slicnih gluposti. Igranja igrica do u beskonacno, dakle dokoni nam je to svijet.Ipak borim se i pokusavam da pronadjem neku zabavu i tako eto  moja voljena - ona iz pjesme "Dobro jutro moja voljena, ne voli te niko kao ja" (citaj PeggySue) i ja smo eto probale mnoge druge stvari. Npr. neki dan me navukla da se prijavim na Twitter, pra'o da vam kazem ne skontah ja to nikako, ali prosto postadoh sljedmenik odredjenih licnosti, pa mi se sve zivo ispuni tamo necim i opet ne znam ja to ni da citam. Dakle taj medij nista. Pored toga sjetimo se mi da dugo ne boravimo na IMDb sto je'l te nije u redu.

Dakle obnovim profil logujem se i vidim da tu imam mnogo novih stvari i tako ja krenem.

Evo me na Watchlisti sa 71 naslovom i tu ne planiram stat, downlodujem po bezbroj filmova dnevno, odgledam jedanili ni jedan i drzi me. Taj ocjenim skinem sa wish liste i nastavljam. Uz to sve trknem kod svoje voljene da vidim da li kod nje ima novih zelja pa i odatle maznem koji film ili ako se sjetim da sam ga gledala dam mu neku subjektivnu ocjenu na osnovu zamaglenog sjecanja i nastavljam dalje. Zarazu sam prosirila i po kancelariji i mnogo nam je zabavno.

Pitam se koja ce naredna zanimacija biti u mom zivotu. Ali je bitno da je ima, to je ono sto drzi  moje misli na okupu inace bi se rasula ko riza usljed aktivnosti koje nailaze na razlicite prepreke tokom jednog dana. Ovdje prepreke nema :)


mala djevojcica
<< 09/2011 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930

nesto malo o meni...

Tkanje jedne čežnje
Maloj Djevojčici

Mislio sam dugo u poznome satu
Astralno mekom za pregrubo vrijeme
Lijepom lijepo kao zlatom zlatu
Akrostih sricati i skidati breme

Dosadnih tereta dosadnoga časa.
Još siguran nisam da će taj dar biti
Evo, danas primljen ko znak dobrog glasa...
Volio bih smjeti one krasne niti

Opuštene kose češljati prstima...
Ja to samo sanjam, ona ne zna ko sam,
Čemu se još nadam i čemu sve stremim.

Ima tome dugo kako se nadima
Cijeli moj svijet da ga za nju nosam.
A ona daleko da je u san spremim...

Hvala ti Mori počivao u miru!!!

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
17594

Powered by Blogger.ba