mala djevojcica

mala

05.07.2009.

Potpuno sam zaboravila kako je ovo dobar osjecaj... prosto sam uzivala dok sam tipkala... Mozda se i vratim na ovu jednostavnu stvar koja pricinjava zadovoljstvo

Love is in the air!...

Ljubav je čudna stvar :)  ponekad toliko podcjenjena jer svi pricaju o njoj, svi misle da znaju sta je to, svi se ponasaju kao da je tek tako nesto obicno, da svako dozivljava i prezivljava ljubav... Ja ne mislim da je to tako. Smatram da jos uvijek ne znam u potpunosti sta znaci i gdje je njen vrhunac... Mislim da volim povrsinski i da sebi jos nisam dozvolila tako nesto. Vjerovatno zbog velike sebicnosti, jer kad sve sastavim i shvatim sta moja povrsinska ljubav cini onda mogu pretpostavit sta ce mi tek donijet ona prava, istinska i duboka. Ikao ce donijet potpuno zadovoljstvo ja znam da moja priroda nece nikad dopustit strahu da iscezne. On je jednostavno dio mene. Moj odbrambeni mehanizam i sto se ljubav povecava, povecava se i moj strah. Eh sad sve ovo govorim o ljubavi prema muskarcu, onome za kojim svi ceznemo i ako mene pitate svi se zadovoljimo onim koji nam bude najprihvatljiviji.

Toliko dugo nisam nesto pisala da mi se sad misli vrte i pokusavaju se grupisati, prva prica, druga prica, treca prica. Mislim da ce biti bezuspjesno... jednostavno cu se prebacivati s teme na temu i pokusat od svega napravit smisao i na kraju ispunit zadatak koji me muci vec duze vrijeme... 7up.

Dakle ljubav, to je bila tema... prije nekog vremena sam gledala ljude oko sebe, meni jako bliske kako donose odluke vazne u zivozu, one konacne, one koje odredjuju zivotni pravac. Tad sam shvatili da ljudi prave kompromise sami sa sobom, da se sa sobom dogovaraju u kojoj mjeri odabrani ispunjava uslove samo jediniki koja odlucuje poznate... i pitam se koliko puta napravimo gresku u toj odluci, to su moji strahovi, moja kocnica normalnim tokovima zivota. Moj strah ne dozvoljava testiranje, on blokira sve... auto-blok mozemo to tako nazvati. Predugo sam valjda gledala kako se pogresne odluke kao bumerang vracaju i raznose nas... kako ostavljaju samo jedan trag na nama koji se mnozi sa svim drugim tragovima pogresnih odluka... moje oko je danas postalo istrazivac, ono ne gleda ljude obicno nego trazi tragove pogresnih odluka. Pogresne odluke poput one kad si pred Bogom i pred ljudima pristao zivot provesti sa osobom koja se djelimično uklapa u tvoj davno napravljeni odabir.  U jednom momentu valjda shvatis da ti sat otkucava i da ti zivot izmice i onda pozuris za zivotom i odlucis se za kompromisno rjesenje, ono zbog kojeg ce svi bit zadovoljni, neki i sretni, ali ti neces nikad bit upotpunosti, jer uvijek ces znat da tamo negdje postoji ON/ONA. Trcenje pred rudu rekla bih.

Postoje i oni ljudi koji nemaju odabir nego cekaju da klikne, cekaju da vide da li ce naici osoba s kojom ce zivot biti jednostavan, koji ce kliziti, gdje ce sve biti skladno i glatko...

A postoje oni koji stoje izmedju nadajuci se ili jednom ili drugom... i na kraju ce uzeti kompromisno rjesenje...

Za mene je sve to misaona imenica. Nisam spremna ni nasta od toga... nisam cak spremna ni pomisliti na to sve... jer ako pomislim moj strah pocne da me gusi a moja podsvjest izlazi na povrsinu i kaze – previse pogresnih koraka, previse propalih pokusaja, previse propustenih prilika i to je na kraju opet jedno sigurno ne. Ne idi dalje tim pravcem, ne dopustaj si rusenje zidova. Ne dopusti da neko nadje put.

Iako sam sigurna da ce jednom dok budem kupovala cigare na kiosku, ili cekala da neljubazna gospodja u slasticarnoj sladoled od cokolade stavi u kornet i pruzi mi, dok budem ispijala dugu dosadnu kafu nedeljom popodne u jos dosadnijem kaficu, dok budem pjesacila do posla ili se vracala – neki zablistat predamnom i bit taj, onaj PRAVI.

Kod mene nema kompromisa... strpljenje je vrlina. To je ono sto ste vi imali dok ste cekali moju inspiraciju, nadam se da vas nisam razocarala...

 

P.S. Mali V nadam se da je rijec auto propisno iskoristena :)

19.03.2009.

pissed off as always


Nemam ja vise vremena da se bavim kojekakvim idiotima... jednostavno nisam valjda vise bas toliko mlada. Moj pjescani sat je ubrzao i to poprilicno... prema tome i donosim neke odluke koje mozda nekome i smetaju, ali ni tim se ne zamaram.
Razmisljam da pocnem pisat knjigu, onako neku komediju u koju bi stao ovaj moj kratki zivot. Vjerujte da bi to bila dukacka i smijesna knjiga. Ali valjda covjek i sam sebe nekad prevazidje... pa sam tako i ja sebe. Jednom mi je jedan decko rekao da se previse otvaram i da sam suvise iskrena i sta cu ja tu.
 Takva sam ja... Iskrena i blesava. Kad god budem iskrena previse ujedem se za jezik (da ne kazem dupe)... ljudi ne vole iskrenost... vole da im se laze i da su sretni cak i kada znaju da to sto si im ti rekao da ih zaboga ne povrijedis je laz. I sta svi mi imamo od toga??? Jedno kazu istina je precijenjena ja se ne slazem ja mislim da je to jedino sto ovu ljudsku vrstu cini drugacijim od ostalih vrsta (osim inteligencije naravno ali kad bolje pogledas na svijet da li smo mi zaista inteligentniji od ostalih, ha?) “čovjek je razumna životinja” hehehe sto je ovo smijesno... Nego, da se vratim na ovu iskrenost i istinu... Ponekad se pitam da li je ista vise apsolutno. Da li jos uvijek postoji dobro i lose? Ispravno i neispravno? Istina i laz? Ili je sve ostavljeno nama na interpretaciju... Onako sivo... moje vidjenje istine i iskrenosti ocito je puno drugacije od drugih... Jer ja kad nesto iskreno kazem (ali ono sto ne valja) ljudi se odmaknu uz to me i optuze da sam ja njih odjebala... I ja se onda zaista pitam ko je u cijeloj toj prici normalan...

dakle pouka za nase buduce narastaje... budeite iskreni sve dok lijepe stvari pricate, kad treba reci nesto lose vi budite iskreni i recite da je to sto ta osoba misli i radi famozno... I opet uvijek budite iskreni... Ljudi vole takve istine... :D

It was nice to chat with myselfe. I enjoyed it, didn’t you?

17.03.2009.

And here we go again

Čovjek uvijek u životu treba novi početak, vrijeme da svede račune i poče iznova. I evo ja trebam novi početak... Ne samo bloga nego sebe same... Polako se uvlacim u skoljku zivota i ne pokusavam se izvuci iz nje.. Necu to. Hocu da krenem ispočetka, jesnostavno sve pustim i sve zaboravim i krenem. To bi bilo lijepo, pa cu poceti sa blogom. Ko zna mozda ovo bude ne pocetak, ali vracanje na pocetak... Vracanje svemu onome sto smo kad smo bili pravi blogeri, koji su pisali bez pritiska, koji su pisali jer su htjeli neko da ih kroz to vidi i upozna i koji su sjedili danima i danima za kompjuterom i cekali neciji novi post. Cekali svoju inspiraciju za novu pricu, novi dobar citat, novu pjesmi i novu mudrost. Zelim biti cura koja ne cita necije statuse nego necije osjecaje kroz slova, rijeci i recenice i na sve to ima sta da kaze. Cijela ova prica u posljednjih par dana me poprilicno rastuzila jer se sjecam da tada nisam bila usamljena, nisam ni malo. Sada jesam! Sada sjedim sam aza ovim kompjuterom tada sam imala osjecaj da dok tipkam gleda me puno dragih ljudi i osjeca ono sto ja osjecam... Zapravo mislim da to samo blog moze dati... Nikakav facebook i nikakve lazne kopije takvog necega... Ali takve stranice bice tema mog narednog posta... Eto ga zadatak Pitam se da li je to moguce. Da li se stvari vracaju na pocetak ili je potrebno traziti nesto novo... I da li nesto novo postoji? Da li smo mi zaista samo blogeri? Ili smo i to zaboravili biti? 'Ajde da vidimo... Sretan nam ko zna koji povratak na blog...

27.09.2008.

Make a wish and place it in your heart...

Make a wish and place it in your heart. Anything you want,everything you want. Do you have it? Good.

Zamisli zelju i smjesti je u svoje srce, bilo sta sto zelis, sve szo zelis? Imas li je? Dobro!
E sad vjeruj u nju...Nikad se ne zna kada se zelje mogu ispuniti...

Ja sam jedna od onih koja nema neke zelje, vise ima ciljeve, ali u zadnje vrijeme sam shvatila da su zelje najbolja stvar koja se ikad dogodila... ako zaista nesto zelis to se i ispuni... I nikad ne znas kako ce do toga doci, kada ce i iza kojeg ugla iskociti...Svijet je pun magije, samo moras vjerovati u nju...

Ako nesto cvrsto i jasno zelis i svu namjeru ulozis u tu zelju, sve sile svemira ce ti pomoci da ti se zelja ostvari... oni koji vjeruju u Boga ce rec da ce im Bog pomoc, ja vise mislim da ce se jednostavno karte poklopiti...
Jedan moj prijatelj kaze "Zelje su cool! Jedina stvar koju uvijek imas blizu sebe da te grije." ja sam se uvijek smijala tome, nekako mi zvuci nevjerovatno, sad mislim da je njegova tvrdnja mozda i tacna, i jesu zelje te koje ti daju snagu da nastavis dalje, da se boris i da ides, i mozda su ciljevi zelje... Zapravo i jesu...

I ja imam jednu zelju i necu je rec... kazu da nevalja... Zato pozelite mi da se moja zelja ispuni... Toliko... Ovo je samo jedan dio mene koji poklanjam blogu veceras... bez nekog posebnog razloga i bez puno razmisljanja...

i opet
Make a wish and place it in your heart. Anything you want,everything you want. Do you have it? Good.

12.09.2008.

Ljudi su kao jezevi, moras sacuvati pristojnu distancu ako neces da te ubode onaj do tebe

Danas mi je moja drugarica za koju znam da silno zeli da ja napisem post poslala ovu „krilaticu“ :D

 

I evo odlucih da kazem koju na ovo...

 

Ljudi su kao jezevi i jesu. Ako iko ima pravo da to kaze onda sam to ja. I mrzim sto moram to spomenuti...

 

Ja sam se godinama ucila prvo da vjerujem da ovaj citat nije tacan i povjerovala sam. Bilo mi je lijepo moram priznat. Nema stezanja, razmisljanja da li ovako ili onako, nego jednostavno pustis da te emocije vode. Eh onda te iz vedra neba ubode jedna ili vise iglica onoga ko je do tebe, pa te srusi, i da ove iglice su i otrovne. Onako te uniste i fizicki i psihicki. Za ovo fizicki hvala im, ne znam kako bih skinula onaj visak kilograma da ne bi eto tih jezeva, ali ova druga strana je malo drugacija... Ono godine prolaze a ja i dalje sjedim sama i ne pustam nikog u svoj krug od sto metara koji sam napravila jer sav trud koji sam davala da ljudima pocnem vjerovat je bio uzalud... kazu dok nekima ne smrkne, drugima ne svane, eto i to je jedna od poslovica kojemi zaista idu na zivce, ali su tacne. Samo tu trebamo pazit koliko ce nekome da smrkne kada vama svane... jer opet nakon svitanja dodje dan i odmah iza noc i naredni suton i mrak...

 

Cesto sjedim u tisini svoje kuce i cujem eho onoga sto sam nekad, sto smo, nekad bili. I molim se za strpljenje i milost da pustim ljudima da mi pridju, da onima koji zele biti sretni uz mene to dozvolim. I uglavnom se molim da nekome ne ucinim zivot jadnim zbog onoga sto ja zelim. To je najtezi dio, pustiti se, pustiti proslost tamo gdje joj je mjesto i ne postati jos jedan jez, ili bar biti jedan manji cije bodlje nisu suvise otrovne.

 


Noviji postovi | Stariji postovi

mala djevojcica
<< 09/2011 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930

nesto malo o meni...

Tkanje jedne čežnje
Maloj Djevojčici

Mislio sam dugo u poznome satu
Astralno mekom za pregrubo vrijeme
Lijepom lijepo kao zlatom zlatu
Akrostih sricati i skidati breme

Dosadnih tereta dosadnoga časa.
Još siguran nisam da će taj dar biti
Evo, danas primljen ko znak dobrog glasa...
Volio bih smjeti one krasne niti

Opuštene kose češljati prstima...
Ja to samo sanjam, ona ne zna ko sam,
Čemu se još nadam i čemu sve stremim.

Ima tome dugo kako se nadima
Cijeli moj svijet da ga za nju nosam.
A ona daleko da je u san spremim...

Hvala ti Mori počivao u miru!!!

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
17594

Powered by Blogger.ba